Pressing

02.04.2011

Sad nakon pressice sam malo mirniji; grižnja savjest zbog dvomjesečnog izbivanja od kuće više nije tako velika. Nastavim li naime iskakati iz svih medija kao ova dva dana, sigurno neću nedostajati svojima doma. Dapače, viđat će me i više nego prije.

Osim televizije, super su nas ispratili i u tisku i na internetu, a svako malo dajem i intervju za neku radio stanicu. Na web stranici 24sata smo u rubrici Lifestyle čak dobili i cijelu podkategoriju. A još nismo ni krenuli.

Možda mi neki neće povjerovati da mi je baš ta medijska pompa za koju sam pretpostavljao da će se dogoditi bila jedna od najvećih muka vezanih uz Welcome projekt. Jednostavno ne volim biti ispred kamera. No kako sam od početka svjestan da se promocijski potencijal Dobrodošlice može iskoristiti jedino tako da je prati i za nju sazna što više ljudi, nekako sam se u startu pomirio s tim da će moja medijska „pojavnost“ biti nužna i neizbježna.

Danas sve više mladih kao glavnu ambiciju i životni cilj ističu da žele biti poznati (i što je najgore, ne poznati zbog nečega što rade i u čemu su dobri, nego samo i jedino dovoljno: poznati...Onak, ni zbog čega).

Meni se oduvijek više sviđala ona stara mudra preporuka za sretan život: biti zdrav, bogat i – anoniman.

Zdrav (da kucnem o drvo) jesam. Bogat također (to pak ima veze s demagoškim odgojem i indoktriniranim sustavom vrijednosti prema kojem se bogatstvo ne mjeri novcem već nekim drugim nematerijalnim dobrima). No s ovim anoniman bih još neko vrijeme, zahvaljujući sjajnoj strategiji Projektila, iznimno raspoloženom i zaigranom medijskom partneru, razgranatoj komunikacijskoj mreži HTZ-a i nepresušnoj „word of mouth“ energiji drage mi majke, mogao imati problema.

<<<