Dan W

06.04.2011

Ispraćaj iz Savudrije uz medijsku pompu i pjesmu dječice iz umaškog vrtića, urnebesni doček u Poreču uz glazbu puhačkog orkestra „Porečkih delfina“, a između toga savršeni dan za kajakarenje, nadrealni piknik u Antenalu i krađa tri laptopa i djela fotografske opreme.

Sve je to stalo u prvi Dan W i prvi dan WELCOME putopisa.

Dan W

Što će se tek dogoditi u sljedećih cca 2465 kilometara, kada je ovih prvih 35 bilo tako uzbudljivo i šareno događajima?

Počelo je jutrom kao stvorenim za veslanje. Nakon kiše i jakog vjetra koji nas je noć uoči starta prilično zabrinuo, dan je bio savršen za kajakašku uvertiru u Dobrodošlicu. More kristalno bistro, a pogled preko najstarijeg hrvatskog svjetionika puca na zasnježene vrhove talijanskih Dolomita. Predivna slika. Na savudrijski je start došlo zaista puno novinara, tako da smo s polaskom kasnili gotovo puni sat, zbog snimanja, izjava, fotografiranja...

Dok su dječica iz umaškog vrtića beskrajno slatko pjevala pjesmicu „Tako lako“, nadajući se da nisam ništa zaboravio (što mi se inače redovito tako lako događa), ukrcao sam se u kajak i pridružio se Nikši i Saletu, dvojici prijatelja koji su već neko vrijeme čekali da obavim svoje medijske objave i krenem s „poslom“.

O cjelodnevnom veslanju nemam riječi. Jednostavno, obožavam kajakariti na Jadranu. Pogotovo kad je takav dan kao ovaj put: nije prevruće, vjetar puše u leđa i diže valove koji nisu preveliki da bi zabrinjavali, a dovoljni da se može igrati s njima, surfati i valjati. Diiiiivnooooo! Što se obale tiče, ovaj dio Istre je objektivno najmanje zanimljiv, a opet potpuno smo uživali. Zaista egzotičan savudrijski start, pa Dajla s biskupskim ljetnikovcem, Novigrad i njegova zanimljiva mandrač luka, lijepe lanterne ili crkvice uz put, plićine sa zapijenjenim valovima... Uživancija.

Nešto su manje uživali snimatelje Marko i fotograf Luka, kada su otkrili kako je u duhu projekta nekom prolazniku-namjerniku dobro došla oprema iz njihovog auta. Nestala su tri laptopa od kojih i Markov sa svim privatnim i poslovnim podacima (op.a. obratite pažnju sljedećih dana na youtube; možda nešto procuri). Nestale su i sve snimke sa starta, s cilja nisu niti napravljene zbog ispitivanja u policiji, tako da nam oprostite siromašnu foto/video podršku prvog dana.

Osoba dana svakako je Jasna Sabadin. Ne zato što nam je u nevjerojatno kratkom vremenu pripremila takav piknik na žalu u Antenalu iza Novigrada (npr. tučeni bakalar na bijelo, omlet sa šparogama, šparoge u ulju, sok od netom iscjeđenih naranči i limuna...samo su neke delicije kojih se sjećam), nego način na koji je to izvela; spontano, sa srcem i bezrezervnom željom da nam pomogne. Bili smo oduševljeni. Jasna nam se obećala ukazati i sutradan, a onda ću sigurno više reći o ovoj zanimljivoj dami.

Uglavnom, nama je trojici bilo tako lijepo da nismo ni primjetili tih skoro osam sati koliko nam je ukupno trebalo do Poreča. Da smo blizu cilja postalo nam je jasno kad su nas prenuli zvuci fešte s porečanske rive. Iznenadili smo se kad smo shvatili da je to doček za nas i da fešta s bogatim programom predvođena puhačkim orkestrom „Porečkih delfina“ i štimung-maherom Tinom Modrićem traje već neko vrijeme (morali su malo „zapričavati“ gledatelje, jer smo kasnili s dolaskom zbog gore spomenutog piknika).

I tako je feštom počeo i završio prvi radni dan Dobrodošlice.

Kratka statistika:
- prošli smo 38 km
- ukupno veslanja 7,5 sati
- prosječna brzina veslanja: 4,5 km/h
- maksimalna brzina: 12,5 km/h

<<<