BWSC

02.05.2011

Tisuću je razloga zašto je uvijek divno doći u Paklenicu. No u vrijeme oko prvosvibanjskih praznika jedan je zbog kojeg se tamo jednostavno mora biti: Big Wall Speed Climbing. Brzinsko penjanje velikih stijena.

BWSC

Posljednjih desetak godina ovo je jedinstveno natjecanje postalo kultno okupljalište i mjesto hodočašća penjača i zaljubljenika u duge vertikale. Kanjon Velike Paklenice sigurno je jedno od najljepših i najbolje uređenih penjališta u prirodnoj stijeni u Europi, pa i šire. Od ranog proljeća pa do kasne jeseni često se kroz ovaj impresivni klanac urezan u krševito tijelo moćnog Velebita prolazi kroz špalir od užeta brojnih penjača.

Iako je zaštitni znak Paklenice tristometarska stijena Anića kuka s preko 150 dugih smjerova za slobodno i tehničko penjanje, od kada mala i složna ekipa Nacionalnog parka organizira BWSC kao međunarodno okupljanje penjača i natjecanje u brzinskom penjanju velikih stijena, sva je pažnja usmjerena na izloženu stijenu Debelog kuka i vertikalu Ćuka. Na ove se dvije litice već jedanaestu godinu zaredom natječu dvočlani muški i ženski timovi u nevjerojatnom vertikalnom sprintu. Kao ilustraciju brzine kojom se na ovom natjecanju penje, dovoljno je reći da se muški smjer, prigodnog naziva BWSC, visine (ili dužine) 160 metara prema penjačkom vodiču „normalno“ penje 2,5-3 sata, a da je rekord na natjecanju nevjerojatnih 21minutu!

U svojih 11 godina BWSC je imao uspona i padova, boljih i nešto manje boljih izdanja, više i manje prijavljenih timova, dobrog i lošijeg vremena, ali neke stvari se ne mijenjaju: u ženskoj konkurenciji uvijek pobjeđuje Sunčica Hraščanec, a atmosfera i druženje tih dana u mjesecu su sjajni.

BWSC u Paklenici preznačajni je događaj da bi ga naša Welcome ekipa propustila. Svatko se od nas četvero uspio ubaciti u neku funkciju i tako smo i ove godine postali dio ekipe: Marko i Luka službeni snimatelj odnosno fotograf, Čedo je pomagao u osiguravanju posjetitelja koji se žele probati penjati, a ja sam bio službeni voditelj programa.

Ove je godine zbog kasnog Uskrsa i „izgubljenog“ praznika 1. svibnja koji je nezgodno pao baš u nedjelju mnogo penjača u Paklenicu došlo tjedan prije, ali svejedno i 12. BWSC bio je divan. Počelo je briljantnim predavanjem Vladimira Mesarića, Hrvoja Lukatele i Branka Šeparovića o prvoj hrvatskoj alpinističkoj ekspediciji, Grenland 1971., a završilo novim brzinskim rekordom Sunčice Hraščanec i partnerice joj Inge Patarčić u ženskoj i pobjedom Emila Mucka i Marka Marasovića u muškoj konkurenciji. Između toga je bilo divnog druženja, mini film festival penjačkih filmova, preslatko natjecanje malih penjača, tzv. Kid Speed, uživanja u jedinstvenom kanjonu Paklenice i divljenja brzini i vještini natjecatelja.

Našu je četveročlanu ekipu iznenadila i dirnula i posjeta PKU-ovaca. Njih petnaestoro se organiziralo i došlo iz Zagreba kako bi nas pozdravili i proveli par sati s nama. Nadam se da ćemo se i ove godine pustolovno družiti s njima u Ljetnom kampu u Dugoj uvali.

Promišljen i usmjeren rad ljudi u Nacionalnom parku Paklenica, kao i suradnja i podrška Turističke zajednice općine Starigrad i lokalnih institucija, izvrstan je primjer kako pustolovina itekako može biti dobar turistički proizvod. Od kada su se u Starigradu prije petnaestak godina odlučili umjesto mora nuditi zaista jedinstven kanjon Paklenice i sustavno raditi i uređivati penjačke smjerove, značajno se promijenila struktura gostiju. Danas su više od 30% posjetitelja parka upravo penjači. Za razliku od „tranzitnih“ gostiju koji se u kanjonu u prolazu zadrže tek par sati, penjači su stalna publika koja se uvijek iznova vraća u Paklenicu i koja tu zbog penjanja ostaje više dana. Nije čudo da se većina lokalnih iznajmljivača apartmana, vlasnika kampova i ostalih usluga sve više okreće penjačima kao ciljanoj publici.

Nadam se da će taj potencijal pustolovne Hrvatske prepoznati i u drugim krajevima Lijepe Naše i da će biti sve više ponuda za brdske bicikliste, planinare, kajakaše, divljevodaše, penjače, paraglidere… Ipak će za sve njih, kako je krenulo, Hrvatska uskoro biti zemlja s najvećom dobrodošlicom na svijetu.

<<<