Baš je lijep koji ono cvijet?

18.04.2011

Prokleto neznanje! Baš me frustrira koliko toga ne znam o prirodi koju toliko volim. Dok se divim beskrajno lijepim prizorima kroz koje prolazim, osjećam se kao da pred sobom imam divnu knjigu, a ne znam čitati. A ima li išta gore kad tako nepismen čovjek krene pisati putopisni blog? Pa, provjerimo.

Baš je lijep koji ono cvijet?

Zar ne bi bilo puno bolje napisati npr. „oduševila me gusta krošnja usamljenog, autohtonog hrasta crnike“ umjesto mog maksimuma: „oh kako lijepo...drvo!“? Eto na Cresu je zabilježeno preko 1300 vrsta biljaka. Svaka od njih ima svoju priču i specifičnost. Neke su jestive, neke otrovne, jedne mirišu, druge su endemske, itd, itd. A koliko od tih biljaka raspoznajem? Trava, makija, grm ili drvo. Dotle seže moja učenost. Ali što je, tu je. Valjda ću s vremenom naučiti. Do tada, vjerujte mi ako kažem da je nešto što gledam predivno - predivno. Ma šta to da bilo.

Posljednji dan slova E počeo je zaista u revijalnom tonu. Izgleda da polako postajem pustolovni celebrity. U devet ujutro sam pozvan na start tradicionalnog malološinjskog planinarskog pohoda, gdje sam nakon prvih stotinjak metara skrenuo iza ugla, ušao u auto i odjurio u Cres. Tamo sam pak uz lijepo predstavljanje, poklone i pokoju riječ o Dobrodošlici pozvan na start 4. Creske biciklijade.

Pozvao me Marin Rušpić, osnivač udruge Cres Insula Activa koja se trudi (i to vrlo uspješno) iskoristiti veliki potencijal Cresa kao divne lokacije za pustolovni turizam. Do sada su uz biciklijadu organizirali dosta drugih pustolovnih akcija, utrka i događanja, a ovom su prigodom promovirali i novu pustolovnu kartu Cresa, koja će biti iznimno korisna svim ljubiteljima aktivnog turizma. (Trebam li reći da sam vozeći se dio puta s Marinom i Sebastijanom Fleissom istinski uživao u divnim creskim pejzažima i raznolikim travama, makiji i stablima)?

I ovdje sam biciklistima šmugnuo nakon revijalnih dvadesetak minuta zajedničke vožnje, pa se autom prebacio na mjesto gdje sam dan ranije završio s „pisanjem“. Tu sam se pridružio veselom trojcu istarsko-zagrebačkih biciklista do Lubenica. Uz put smo naletjeli i na prvu zmiju na Dobrodošlici. Tek sam kasnije, neuk kakav jesam, saznao da (navodno) na Cresu i Lošinju nema zmija otrovnica. A ova je baš izgledala opako. Legenda kaže da je otoke blagoslovio i time riješio stvar i sa zmijama, osorski biskup Sveti Gaudencije.

Za Lubenice već svi znaju da su jedinstvene. No to saznanje ništa ne umanjuje oduševljenje ovim mjestašcem. Dapače.

Nakon Lubenica, koje su bile zadnja stanica creskim maratoncima, nastavljam sam makadamom prema Martinščici sa zapadne strane Vranskog jezera. Prohodan samo za terence (i, naravno, bicikle), put me oduševio. S vremena na vrijeme pogled na jezero uz stalno izmjenjivanje zanimljivih i raznolikih prizora (sve vrvi nepoznatom florom i znanim ovcama).

Uskoro napuštam Cres i prolazeći preko pokretnog mosta u Osoru, vrlo zanimljivom, a tako malo poznatom drevnom gradiću raskošne i duge povijesti, prelazim na Lošinj. Kombinirajući makadam i planinarske staze relativno brzo dolazim do planinarskog doma, a onda krećem prema najvišem vrhu ove prave otočke planine. Umjesto grebenskog planinarskog puta koji je provjereno prekrasan s divnim pogledima, želeći ispuniti dnevni plan, biram makadam koji je probijen zbog postavljanja odašiljača. I griješim. Makadam je dug, težak, zatvoren, neinspirativan i frustrirajući u svakom smislu. Shvativši da sam zbog njega promašio i najviši vrh Osorščice, Televrin (respektabilnih 588 m), odlučujem za ovu stratešku grešku optužiti koordinatora Čedu.

U društvu Luke čije galerije imaju sve više i više obožavatelja spuštam se preko vrha Sv. Mikule, na kojoj je mala kamena kapelica, a ima se što i vidjeti (cijeli greben Lošinja i cresko-lošinjski arhipelag) do Nerezina. Odatle rutinerski cestom vozim posljednjih 15-tak kilometara do Malog Lošinja, gdje ovaj put bez ikakve pompe, ali za pravo stavljam točku na prvo E.

Ispričao bih nešto i o Gustafima u Nerezinama, ali nisam siguran da se svega sjećam. Prokleto neznanje.

<<<